Karazubijada Ispis
Autor Administrator   
Srijeda, 08 Travanj 2009 09:53

To bje u pržisat, i otke tajke

Svrdlukahu sve žirom u sjenjavi:

A kukušne su bile šaradajke

I hrikali su damuzi jenjavi.

 

„Samo se ?uvaj, sinko, Karazuba!

Kandži što grabe i ralja što grizu!

?uvaj se ptice-jalduzlice,

nemoj Grabunjca brudog pustit blizu!“

 

On uze zvorni ma? u desnu ruku,

Dušmana zebnog tražio je dugo –

Pod gol?in-stablom zastade u muku

Da smisli nešto drugo.

 

I dok je mladi? razmišljao zurno,

Gle Karazuba sa plamenim okom!

Kroz mroznu šumu on zvenje?e žurno

I grobo?e svakim skokom!

 

Jednole, dvole! Naprijed, sijeci, reži –

I zvorni ?elik bljeskuta i striže!

Osta bez glave Karazub da leži,

Mladi? ku?i ripimice stiže.

 

„O, pa zar ubi, sinko, Karazuba?

Dje?a?e zrajni, padni mi na grudi!

Sladnog li dana! Arlauk i ura!“

Od radosti mu smiješak rudi.

 

To bje u pržisat, i otke tajke

Svrdlukahu sve žirom u sjenjavi:

A kukušne su bile šaradajke

I hrikali su damuzi jenjavi.